Svi u Poljskoj i Ukrajini hvale naše navijače… kažu da ne škrtare…

piše: Slobodan Kadić Tko? Horvatija. Što? Irlandija dum dum! Bravo i do pobačanja.

LAVOV (UKRAJINA) – Teško je pretpostaviti tko se više veselio našoj pobjedi , naši „iseljenici“ u Poljskoj ili naši u Našicama. I u Ukrajini se priča da se u hrvatskom najljepšem malom gradu odlično zabavljalo uz dolični navijački kolorit i uobičajeno šaranje ulicama automobilima iz kojih su vijorile  zastavice, zastave,  šalovi, ali kao i uvijek poneki R-OH skupinom zaneseni navijač?! Lijepo je to, kako se slavi pokazali su naši navijači u Poljskoj, a o njima i poljski i ukrajinski tisak piše sve najbolje i kažu da ne škrtare poput nekih naroda. Ipak, kako se  utakmice naše reprezentacije igraju u Poljskoj, naši su navijači u Ukrajini rijetki, ali ih ima. Često se ovdje na ulici mogu vidjeti naši kockasti dresovi. Čovjek pomisli neki naši ljudi, kad ono Nijemci, Portugalci i jedna Ukrajinka po imenu Olena. Kaže ona, bila je kod nas ja Jadranu, Hrvatska joj ostala duboko u srcu i na poklon dobila dres. Još se i zaljubila u Dalmatinca koji joj svakog tjedna šalje sms jer je tako najjeftinije. Hrvatsku obožava i jedva čeka ljeto kako bi se ponovo vratila.
Biti navijač težak je posao. Neki se satima „mažu“ bojama (ili ih mažu), drugi se satima odmaraju i to je isto na svakom natjecanju. Što to tjera ljude da svojom pojavom, odjećom ili kreacijom pokažu i dokažu da nešto podržavaju i svim srcem vole?
Valjda ljudska priroda!

Ali, vratimo se mi  na Euro 2012. Iako mnogi govore da Ukrajina i Poljska nisu dovoljno spremne za ovaj događaj, više njih govore drukčije. Naši su u Poljskoj zadivljeni poljskim gostoprimstvom. Kažu, osjeća se slavenska duša (a svrstavaju nas i u iranske duše). Ti navijači sigurno onda nisu bili u Ukrajini gdje se može vidjeti pravo gostoprimstvo uz obilje svega, a i onoga što je tako prirodno, čašice razgovora, kave i malo votkice.
Jeftina je, već za tridesetak kuna može se kupiti litra kvalitetne votke koja glatko klizi niz grlo. Fina je jer Ukrajinci i Rusi godinama znaju svoj posao, a ujutro kad se probudite s pogledom kroz prozor oko kojeg prolijeću lastavice, osjećate se kao bez glave, ništa vas ne boli, a onda se još ljepše osjećate jer zapravo ništa ne osjećate?! Da se slučajno ne pomisli da smo zaboravili na  događanja Europskog prvenstva u nogometu, evo jedne zanimljive vijesti.
Danas su svi volonteri koji sudjeluju u organizaciji Eura 2012. na glavnom trgu zapjevali pjesmu posvećenu ukrajinskoj reprezentaciji. Obojali su se u nacionalne boje, žutu i plavu i pjevali“ Lavov je s tobom Ukrajino, pobijedit ćeš. Ukrajina je šampion, a Lavov s njom. Ukrajino, Ukrajino“. Orilo se tako ulicama milijunskog ukrajinskog grada i bilo je lijepo za slušati. I barem su bili u pravu u svom magijanju jer je Ukrajina doista svladala Šveđane. (O rezultatima nećemo.)
Predivno je ovo čuti. Ova pjesme je odlična.  Ponosna sam što sam Ukrajinka. Svatko mora voljeti svoju zemlju i to svugdje biti spreman pokazati. Ovi mladi ljudi to i čine. A vi ste iz Hrvatske? Svaka čast. Čula samo njoj puno toga lijepoga . Vi znate kako slaviti svoju domovinu, a  kod nas u Ukrajini ima puno onih koji i ne znaju ukrajinski jezik već govore samo ruski, a to je sramota– objasnila je Svetlana koja u Lavovu zarađuje prodajom kokica. Počastila me kokicama i dok sam tako uz njemačku kolegicom šetao romantičnim gradom s kockastom šiltericom na glavi pokraj nas su na stazu stali navijači ukrajinske reprezentacije na „putovanju“ prema navijačkoj zoni.
Horvatija???? – pitali su me jesam li iz Hrvatske… Bravo…povikali su….Irlandija dum dum, zapljeskali su što smo tako „na krišku kruha kao eurokremom namazali“ Irce i nastavili svojim putem pozdravivši slikovitim „do pobačanja“ što na ukrajinskom znači do viđenja. Nebom se proširio topao osjećaj čežnje za domovinom i nade da će i druga utakmica naših vatrenih biti za pamćenje.
Do sutra, laku noć iz lavovskog Lavova!