Početna / Kolumne / Marija Pepelko, prof. / Govorimo (li) hrvatski!? (9. travnja 2014.)
Felga

Govorimo (li) hrvatski!? (9. travnja 2014.)

Poštovani čitatelji, evo odgovora na vaša jezična pitanja iz svakodnevne pisane i govorne prakse, uz nekoliko pouka iz leksikologije, stilistike, pravopisa, gramatike i sintakse. U ozračju smo velikoga blagdana za koji se kršćani pripremaju tijekom korizme. Iza nas je posljednja ovogodišnja korizmena nedjelja, a pred nama Cvjetnica – Nedjelja Muke Gospodnje, koja nam i vjernički i značenjski te pravopisno i gramatički nameće različita pitanja. Neke čitatelje zanima oksimoronski naziv dolazećeg blagdana, koji neke asocira na Baudelairovu pjesničku zbirku Cvjetovi zla.

Cvjetnica je dobila ime po početnom slavlju, po cvijeću. Na dan Cvjetnice masa oduševljenih ljudi u Izraelu išla je za Isusom i pratila ga na Njegovom putu iz Betanije u Jeruzalem. Nosili su maslinove grančice i klicali su mu: „Hosana Sinu Davidovu. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.” I mi ćemo u nedjeljnoj procesiji ponavljati istu gestu oduševljena naroda: nosit ćemo maslinove grančice uz stručak proljetnoga cvijeća pjevajući pjesmu privrženosti i odanosti Isusu. No, Cvjetnica ima dvojako značenje. Prvo, mnoštvo je Isusa slavilo kao pobjednika. Ali na Veliki petak, ta ista masa, raspaljena krivim optužbama Isusovih neprijatelja, vikala je „Raspni ga, raspni ga!“ Tako nas Cvjetnica uvodi u tajnu Velikoga petka. Stoga je u novijoj liturgiji dolazeća nedjelja dobila ime – Nedjelja muke Gospodnje. Cvjetnica i Veliki petak dokazuju kako kriva „slika“, koju zli ljudi stvore o nekome, može tu osobu odvesti u smrt, sotonski planovi mogu uništiti i najvećeg Pravednika. “Cvjetnica“ je blagdan nade u nešto bolje – za sve ljude kojima se ne priznaje ljudsko dostojanstvo, a „Veliki petak“ je blagdan pravedničke smrti koja se pretvara u Uskrsnuće. Takvu nadu u bolje treba ojačati idealom ljubavi prema bližnjemu, treba je njegovati, hraniti i zalijevati, baš kao i cvijeće. Dakle, blagdan Cvjetnice ima dvojako značenje: na jednoj strani narod slavi Isusa, prati ga s maslinovim grančicama mira i pjesmom, a zatim ga tuđinska vlast, sile zla krivim optužbama razapinju na križ pa se cvijeće i zlo pretvara u trnje, u Veliki petak, u smrt. Tako umire pravednik koji je uskrišen Božjom ljubavlju za život vječni.

Razmatranje jezičnih sustava i sintagmi u jednom od prošlih priloga potaknulo je nekoliko čitatelja da mi pošalju pregršt zanimljivih jezičnih frazema: nekome je došlo na jezik – imao je potrebu izustiti, morao je reći; netko je imao potrebu povući (koga) za jezik – učiniti, dati povod komu da progovori, da kaže i ono što nije namjeravao reći; netko je poželio skratiti kome jezik – učiniti da manje nepotrebno ili nepoželjno priča; netko je sladak na jeziku – koji umije lijepim riječima prikriti svoje namjere ili koji se ulaguje; nekoga svrbi jezik – svakako želi nešto reći (ako i nije potrebno); ima ljudi kojima je što na srcu to na jeziku – što osjećaju, to govore; drugi pak imaju običaj ugristi se za jezik – reći što i odmah se pokajati; najmanje je onih koji umiju držati jezik za zubima – paziti na riječi, uzdržavati se od suvišnih izjava i riječi; najviše je onih koji imaju dug, dugačak jezik – koji previše govore, u pogrdnom izričaju to znači “imati lajav jezik”, a takvi često mogu “imati oštar jezik” – govoriti izravno neugodne istine. U pedagoškim poukama kaže se jezik nije matematika  – u jeziku se pravila ne ostvaruju slijepo ili toliko dosljedno da ne bi poznavala ograničenja ili da ne bi bila ovisna o situaciji u kojoj se ostvaruju; zato neki zanaju prijekorno reći: jezik pregrizao! – onome tko je rekao nešto što sluti na zlo ili što se nije smjelo odati, blaga opomena da to više ne čini. Ima ljudi koji se znaju patiti s jezikom ili lomiti jezik – slabo govoriti strani jezik, loše se izražavati na stranom jeziku, ne moći što lako izgovoriti; najgori su oni koji imaju prljav, pogan, šporki jezik – koji su skloni ružno govoriti o drugima, imaju sklonost ogovaranju; takvi obično mlatite jezikom – previše govore, govore nekontrolirano, brbljaju sve i svašta. Neki ne mogu naći zajednički jezik (s kim) sporazumjeti se; a puno njih kaže navrh jezika mi je – znam, ali ne mogu se sjetiti kako se kaže; za razliku od onoga koji nema dlake na jeziku i uvijek će reći ono što treba, neće se ustručavati reći bilo što. Ljudi mogu i “plesti, zapletati jezikom” – nejasno izgovarati ili nesigurno govoriti.

Ako smo danas ostvarili “zajednički jezik”, što znači sporazumjeli se, lako ćete značenjski i vjernički shvatiti poveznicu i simboliku dolazećeg blagdana Cvjetnica – Nedjelja Muke Gospodnje, kao i Baudelaireove Cvjetove zla jer ljudi su slabi i grješni, razapeti između Boga i Sotone, Dobra i Zla, ali živjeti nam je u Duhu mudrosti, u ljudskom dostojanstvu i svetosti na koju smo pozvani u sve dane.

Info: Robert Rigo

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena.Obavezna polja su označena *

Connect with Facebook

*