Početna / Kolumne / Marija Pepelko, prof. / Govorimo (li) hrvatski!? (26. veljače 2014.)

Govorimo (li) hrvatski!? (26. veljače 2014.)

Nekima riječi zadaju muke, a neki su jaki na riječima, rado uzimaju i često daju riječ. Prijateljujete li vi s riječima, poput stogodišnjeg pjesnika Tadijanovića koji je jednom davno u svoj lirski dnevnik zapisao: Otkako znam za sebe s riječima prijateljujem, Riječi su moja muka, Riječi su moja radost, Riječi su moje prokletstvo, Riječi su moja utjeha, Riječi su život moj… Otkako za sebe znam s njima prijateljujem… U prvom dijelu današnjeg teksta razmotrit ćemo neka leksička i gramatička obilježja riječi u hrvatskom jeziku, osobito ona koja mnogima zadaju muke, a to su rod, broj i padež kod imenica.

Imenice su riječi kojima imenujemo pojave vanjskog svijeta i našeg unutarnjeg doživljavanja. Dijele se na opće (ako označavaju skup predmeta koji imaju neke zajedničke osobine), vlastite (koje služi kao ime svakom pojedinom čovjeku, životinji, zemljopisnim pojmovima itd.), a mogi biti konkretne (stvarne) – označavaju sve ono što je opipljivo (bića, predmete) ili apstraktne (mislene, nestvarne) – označavaju osobine, osjećaje, stanja, fizičke i duševne moći, radnje, prirodne i društvene pojave. Dakle, imenice imenuju bića, stvari, mjesta i pojave. Imenice u hrvatskom jeziki imaju tri gramatička svojstva: rod, broj i padež. Najteže je s onima koje imaju dva roda, pa tako pijanica, budala, izbjeglica, dobričina, lutalica, propalica – mogu biti i muško i žensko). Neke imenice imaju dva značenja (Zemlja – velikim slovom pišemo naziv za nebesko tijelo, a malim slovom  zemlja – opći pojam u značenju tlo ili prah). Problem je i s onim imenicama koje se javljaju samo u jednini (novac ili čovjek za čiji se množinski supletivni oblik koristi izraz ljudi); neke imenice imaju samo izraz za množinu, primjerice: gaće, hlače, ljestve, novine, nožice, leđa, pluća, usta, vrata, križa, kola, nosila… Nakon kraćeg predaha razmotrit ćemo gramatičku pravilnost riječi kojima se svakodnevno koristimo.

Hodate li  putom ili putem? Instrumental imenice put glasi putom, a ne *putem. Pogrešno je npr.: *Ovim sam putem došla do šume, *Krenula sam strmijim putem, a pravilno je: Ovim sam putom došla do šume, Krenula sam strmijim putom. Putem nije instrumental imenice put, nego prijedlog. Taj se prijedlog često upotrebljava u rečenicama u kojima ga treba izostaviti, npr.: Na natječaj se možete javiti putem interneta, Javit ću ti se putem telefona. Umjesto genitivne skupine putem + interneta/telefona bolje je upotrijebiti instrumental imenice internetom/telefonom: Na natječaj se možete javiti internetom, Javit ću ti se telefonom. Taj savjet odnosi se na one skupine u kojima imenica, kao u navedenim primjerima, označuje kakvo komunikacijsko sredstvo. Dakle, riječ put u instrumental može imati dva izraza i dva značenja – putom i putem! “Putom” i “putem” su dvije  različite riječi. “Putom” je instrumental imenice “put”. (S) kim, čim? – putom.  Ako potražite normativne preporuke u našim suvremenim gramatikama, instrumental imenice put nećemo znati bez većega napora upotrijebiti u pravilnom obliku, jer se normativne preporuke međusobno razlikuju. Neke nam gramatike preporučuju upotrijebiti oblik putom ako je iza kakvoga prijedloga: Za putom raste trava, a oblik putem ako prijedloga nema: Otišla je svojim putem. Sve su pak gramatike složne u tom da putem valja uvijek upotrijebiti u prenesenom značenju, dakle, kada ne znači stvarni put, nego znači sredstvo, način, postupak: Riješimo to mirnim putem. S obzirom na to da svaka gramatika savjetuje drukčije, čini se da je svejedno hoćemo li upotrijebiti putom ili putem. To je ujedno i najlakše – ne moramo misliti jesmo li upotrijebili prijedlog ili smo put upotrijebili u prenesenom značenju; je li put bez prijedloga ili je u svom pravom značenju. Ostale imenice iste vrste ipak nemaju sličnih dvostrukosti, imenice muškoga roda koje završavaju na t, i našega i tuđega podrijetla, u instrumentalu imaju nastavak -om: hrt, hrtom; bat, batom; kat, katom; kut, kutom; život, životom; rat, ratom; hvat, hvatom, volt, voltom; vat, vatom; inat, inatom. Imenica put jedina je među imenicama svoje vrste koja ima dvostruke oblike, i to bez obzira znači li put u pravom ili prenesenom značenju i stoji li pred njom prijedlog ili ne. OBLIK PUTEM JE STARIJI, a oblik putom je mlađi, oba oblika supostoje u suvremenom jeziku i podjednako se upotrebljavaju. Putom je sukladno s ostalim imenicama na t pa bi trebalo imati prednost, ipak oba su oblika pravilna jer putem ima čvrsto uporište u upotrebi pa se ne može znemariti. U množini je prevladao oblik putovi, a norma je složna u tom da je to i jedini pravilni oblik. Dakle, možemo hodati putom pored šume, komunicirati putem e-pošte, ali različitim putovima učenici dolaze do škole. Ako vam se čini da biste se mogli izgubiti u ovoj bujici riječi ili zalutati u labirintu putova, vi uvijek koračajte istom cestom, na isti način: …pođi putem, putem Krista, putem Krista i ljubavi!

Info: Marija Pepelko

Jedan komentar

  1. Izvrstan članak, što se tiče pojašnjenja razlike putem/putom.
    No, čemu Krist u tekstu!???? Pa je li ovo hrvatski ili vjeronauk?
    Religiju ne treba protežirati u sve pore života. Žalosno.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena.Obavezna polja su označena *

Connect with Facebook

*