Početna / Kolumne / Marija Pepelko, prof. / Govorimo (li) hrvatski!? (23. travnja 2014.)
Felga

Govorimo (li) hrvatski!? (23. travnja 2014.)

Vjerujući da ste osjetili radost uskrsnoga jutra i razmijenili iskrene uskrsne čestitke s bližnjima, s poslovnim partnerima te poznatim ili nepoznatim sugovornicima, srdačno vas pozdravljam, poštovani čitatelji jezičnih savjeta. Ako ste što propustili, znajte da za lijepe misli i dobre želje nikada nije kasno! Neki će to ostvariti na Mladi uskrs ili Bijelu nedjelju, a nekima – kao nevjernome Tomi –  još uvijek puno toga nije jasno, zato današnji prilog posvećujemo riječima koje nas vode ususret Životu vječnom.

Jučer smo proslavili Dan hrvatske knjige u spomen na dovršetak Marulićeve Judite koja je “u versih harvacki složena” davne 1501. godine, zatim Dan planeta Zemlja, koji nas poziva na buđenje ekološke svijesti te spomendan rođenja dvojice naših slavnih sugrađana: Isidora Kršnjavoga – svestranoga graditelja hrvatske kulture koji bijaše predstojnikom Odjela za bogoštovlje i nastavu na prijelazu 19. u 20. st. te 105. rođendan matematičara-geometričara i akademika Stanka Bilinskog. Danas je Sv. Juraj ili Đurđevo, prvi proljetni blagdan poslije Uskrsa.
Ime Juraj dolazi iz grč. jezika, od složenice geōrgos, što znači ratar, zemljodjelac; to je složenica od dviju riječi: ge = zemlja ili tlo i ergon = rad. U Hrvatskoj se ime Juraj susreće među 100 najčešćih imena, a javlja se u mnoštvu oblika: Đurđa, Đurđica, Jurjica, Jurka, Juraj, Jurica, Jure, Jurko, Juro, Jura, Juran, Đuro, Đurko, Đurek, Đurica, Đurađ, Juroslav, Juriša, Juco, Zoran… Sveti Juraj je jedan od najvećih kršćanskih mučenika. Borio se protiv progona kršćana u vrijeme cara Dioklecijana. Zbog toga bijaše zatočen i mučen, ali nije se htio odreći kršćanstva  i pokloniti Apolonu pa mu je po carskoj naredbi odrubljena glava na današnji dan. Jurjevo se u narodu slavi kao pravi početak proljeća, početak gospodarske godine, kao pobjeda svjetla nad tamom. Svjedočio je ljudima da državna vlast ne mora uvijek imati pravo jer i državni zakoni mogu biti nehumani i nepravedni. Bila je to velika kateheza slobode savjesti i ljudskoga dostojanstva u državi gdje se car predstavljao kao bog. Ne mora biti istina ono što vladar proglasi. Čovjek mora svojom glavom misliti i svojom slobodnom voljom odlučivati što je dobro, a što zlo – to je poruka slobode koja se opire vladaru samodršcu i svima koji nesavjesno služe svojim i državnim interesima još od antičkoga doba i lektirski poznatog klasičnog sukoba Antigone i Kreonta. “Zeleni Juraj” je kao svetac Istočne i Zapadne Crkve opjavan u mnogim pjesmama, a jedna od hrvatskih jurjevskih ophodnih pjesama kaže: “Pisan Vuzem prošao, zelen Juraj došao, iza one gore, u to ravno polje. Darujte ga, darujte, Juru zelenoga! Kuda Jura odi, tuda polje rodi.”

Osmi dan poslije Uskrsa svetkujemo Mali / Mladi Uskrs ili Bijelu nedjelju. Zašto se taj blagdan naziva Bijela nedjelja? – pitaju oni koji ne znaju. U prvim stoljećima kad su se krstili odrasli tijekom vazmenog bdjenja u svetoj noći dobivali su bijele haljine. Nosili bi ih cijeli tjedan i vraćali u nedjelju nakon Uskrsa. Zato se ta nedjelja zove Bijela nedjelja. Negdje se zove i Mladi Uskrs. Svake se godine na svetim misama toga dana čita odlomak iz Ivanova evanđelja u kojem se govori o ukazanju uskrslog Krista apostolima prvi i osmi dan; iako se u tom kontekstu javlja nevjera i sumnja, to je jedno od najljepših evanđelja koje govori o Uskrsu i donosi dvije važne poruke: “Mir vama… Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.” Prema Ivanovu zapisu, Isus se najprije ukazao učenicima prvoga dana po suboti, pa zatim osmoga dana, kada je bio nazočan i Toma. Ta kronologija učvrstila je vjeru prve kršćanske zajednice u Isusa i svjetlost, u ljepotu i važnost dana Gospodnjeg, tj. nedjelje, prvoga, odnosno osmoga dana u tjednu, u odnosu na subotu. Do tada su Židovi poštivali subotu, kao što je to propisivao Stari zavjet. Sada uskrsnuli Gospodin dolazi k svojima u prvi dan po suboti. Zato će kršćanska nedjelja postati sveti dan susreta s uskrslim Kristom ili dan Gospodnji.

Lijep je običaj prigodom različitih svetkovina ili blagdana razmijeniti čestitke. One nas odgajaju i potiču na nesebičnost, poučavaju nas traženju i prepoznavanju znakova Božje prisutnosti u svakidašnjici. Neki muzeji, galerije i škole postavljaju prigodne izložbe uskrsnih čestitki ili čestitaka koje odišu vedrinom, svjetlošću, šarenilom i veseljem. Na čestitkama se vide i djela velikana hrvatske umjetnosti, čiji motivi ukazuju na bogatstvo hrvatskih narodnih običaja, tradiciju koja se prenosila malim čestitkama na drugi kraj domovine ili izvan nje. Zahvalni smo čestitarima na svakoj čestitki ili čestitci (uz napomenu da hrvatski književni jezik podržava oba oblika u dativu i lokativu). Podijelit ću s vama nekoliko prigodnica pristiglih e-poštom iz različitih krajeva naše domovine i svijeta: U proljeće rano kad se priroda budi, zbog dana jednog sretni su ljudi; na licu se vide znakovi sreće, Isus je došao, napustit nas neće. / Sretan Uskrs čestitamo svim ljudima dobre volje koji vjeruju da s uskrslim Isusom sve može biti bolje. / Neka svjetlost Uskrsa obasja νаѕ і neka vam Isus podari spas, ԁа trud і strpljenje donesu plod і ԁа svima budete najbližі rod. /Nedjeljno jutro kad zablista, radosno dočekajte uskrslog Krista јеr On pobijedi smrt і uvede nаѕ u rajski vrt. / Uskrsno jutro је svanulo, Božjom ljubavi nаѕ obavilo: obiteljska toplina і radosna lica, gnijezda puna pisanica uz obilje poslastica, ѕνеčano postavljen blagdanski stol, vjera u srcu і Božji blagoslov! Neka i vama, dragi čitatelji, Isusovo uskrsnuće podari smisao postojanja i sebedarnog življenja, a srce ispuni vjerom u život vječni, svjetlom mira – izvorom radosti, snage i hrabrosti!

Info: Robert Rigo

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena.Obavezna polja su označena *

Connect with Facebook

*