Početna / Kolumne / Marija Pepelko, prof. / Govorimo (li) hrvatski!? (2. travnja 2014.)

Govorimo (li) hrvatski!? (2. travnja 2014.)

Srdačno vas pozdravljam, poštovani čitatelji ovih jezičnih savjeta – jezičnih pouka i preporuka za uporabu jezika našeg tisućljetnog i svagdašnjeg u pisanoj i govornoj praksi. Tragom vaših pitanja, evo nekoliko leksičkih zanimljivosti i odgovora.

Ožujski Dani hrvatskoga jezika su iza nas, ali to ne znači da nas jezik više ne zanima. Naprotiv, mnogi su upravo tom prigodom nadahnuti ili potaknuti na promišljanje ljepote i bogatstva hrvatskoga jezika u kojem se zrcale naše misli i osjećaji, stoljetna kultura i običaji. Na početku smo mjeseca travnja, čiji naziv dolazi od riječi trava. Stariji nazivi za ovaj mjesec bili su u nekim hrvatskim krajevima jurjevščak (po blagdanu sv. Jurja), a poznati su i nazivi: traven ili mali traven. Latinski naziv april u vezi je s riječima aperire (otvoriti) odnosno apricus (sunčan). Doista, dolaskom proljeća suncem obasjana priroda se otvara ili budi, okružuju nas njegovani, ali i oni zapušteni travnjaci. U ovome mjesecu proslavljamo najveći kršćanski blagdan – Uskrs. No, pred nama je još vrijeme korizme – odricanja u korist bližnjega, vrijeme promišljanja naših slabosti, grijeha i poziva da strpljivo nosimo svoj križ na životnom putu. I jezik je naš križ – naša radost i patnja, naš ponos i dostojanstvo. Tijekom povijesti hrvatski je jezik imao svoje križevne situacije – od poniženja i sramote do uzdignuća i slave. Kao što križ ima svoju simboliku – žrtvu i blaženstva, tako je i naš jezik prolazio svoju patnju i žrtvu da bi opstao u vremenima nesklonim hrvatstvu koje se stoljećima kristalizira u lijepom našem jeziku, govoru i pismu. Istovjetnost jezika i križa razvidna je i u engleskom jeziku. Naime, na engleskom se ‘ja’ piše ‘I'(što se izgovara aj), a prekriženo “I” odnosno ‘ja’, znači odricanje od nižeg ja, od oholosti i sebičnosti, u korist višeg ja, u korist suosjećanja i požrtvovnosti …

Razmotrimo u nastavku ovog teksta višeznačje leksema jezik. To je sustavan, usustavljen način iznošenja misli, sudova, ideja i osjećaja upotrebom dogovorenih ili prihvatljivih znakova, zvukova, gesta, ili sustav koji se koristi u struci, primjerice pravni jezik. Postoje različite sintagme koje se odnose na jezične posebnosti kao što su: službeni jezik – jezik koji je ustavom, zakonom ili međunarodnim propisom određen kao govorni ili pisani u nekoj državi ili međunarodnoj instituciji; birani jezik – razgovor, govor kada se riječi biraju, kada se govori oratorskim, književnim ili diplomatskim jezikom; dječji jezik – jezik djece i mlađih adolescenata, koji nastaje u procesu usvajanja materinjeg jezika uglavnom do 5. ili 6. godine života, temeljen na analogije gramatičkih oblika ili žargon u obliku posebnih tvorbi; zatim drugi jezik – strani jezik koji se uči odmah nakon materinjeg i njime vrlo dobro vlada; ezopovski jezik – alegorijski, zamaskirani jezik; jezik tijela – govor tijela, geste, grimase… Jezikoslovci se bave uglavnom književnim jezikom, a to je normirani jezik koji služi kao uzor i čije se norme uzimaju kao »pravilne« i općeobvezatne te koji se stavlja nasuprot dijalektima i razgovornom jeziku; standardni jezik, ali i osebujni stil u jeziku kojim se koriste književnici u pisanom izražavanju, a čije su značajke bogatstvo izričaja, slikovitost i izražajna sredstva (za razliku od publicističkog, znanstvenog i dr. stilova u jeziku). Postoji i mrtvi jezik – onaj koji više nikome nije materinski (npr. etrurski), ali i okretan jezik – vješt, lucidan stil (govora) ili način govora osobe koja se dobro snalazi u komunikaciji, prepirkama, diskusijama. Pojam jezične pismenosti danas podrazumijeva još neke sustave kao što su: programski jezik – skup simbola i sintaktičkih pravila za njihovu upotrebu koji služi za davanje instrukcija računalu ili kompjuteru; strojni jezik – binarni jezik (niz 0 i 1) koji procesor učitava i izvodi; stručni jezik – jezični podsustav namijenjen jednoznačnom sporazumijevanju u određenoj struci koji sadrži nazivlje i druga jezična sredstva; svjetski jezik – materinji jezik velikom broju ljudi, koji često služi kao sredstvo komunikacije između govornika drugih jezika (engleski, francuski, španjolski, ruski, njemački, talijanski, te kineski i portugalski); umjetni jezik – konačan ili beskonačan skup uopćenih matematičkih znakova kojima se modelira sintaksa programskih jezika, jezik izgrađen prema pravilima nekog logičkog sustava; postoji i višenamjenski jezik –programski jezik opće namjene…

Ovaj prikaz različitih jezičnih sustava nije cjelovit, već poticaj za cjeloživotno učenje i promišljanje. Mudra uzrečica kaže: Koliko jezika znaš, toliko vrijediš!  Ali, oprez je majka mudrosti: neka vas ne zavede zao jezik ili zli jezici – osoba koja se bavi ogovaranjem, onaj koji olajava, onaj koji kleveće, koji u zloj namjeri priča neistine o trećoj (nenazočnoj) osobi, klevetnik ili klevetnici. O jezičnim frazemima govorit ćemo u sljedećem prilogu jezičnih savjeta. Neka nam jezik uvijek bude na čast, radost i ponos, na slavu i blagoslov!

Info: Robert Rigo

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena.Obavezna polja su označena *

Connect with Facebook

*