Početna / Kolumne / Marija Pepelko, prof. / Govorimo (li) hrvatski!? (19. ožujka 2014.)
Felga

Govorimo (li) hrvatski!? (19. ožujka 2014.)

Mnogi će se čitatelji složiti sa mnom ako kažem da je središnja svetkovina u ožujku blagdan sv. Josipa, Djevičina zaručnika, Isusova skrbnika i zaštitnika. Zato 1. dio jezičnih savjeta posvćujemo etimološkoj i onomastičkoj odrednici Josipova imena i značenja, a 2. dio najčešćim pogrješkama.

U katoličkom se kalendaru ime Josip susreće više puta tijekom godine, ali samo je jedan svetac-zaručnik. Rođen je na današnji dan – 19. ožujka, u 1. stoljeću prije Krista. Po zanimanju bijaše tesar, a po svetosti je postao zaštitnik Crkve, očeva i radnika, svetac koji ispunjava mnoge želje, čovjek dobra srca, vjere i poslušnosti; muž pravedan, brižan čuvar i skrbnik najsvetije obitelji, zaštitnik Hrvatske… U protokolu Hrvatskoga sabora još davne 1687. godine napisano je na latinskom jeziku obrazloženje za proglašenje sv. Josipa zaštitnikom Kraljevine Hrvatske. Njemu su posvećena mnoga svetišta, crkve, samostani, knjige, molitve i glasila. Tako je ponizni, tihi, radišni i poslušni sluga Josip ispunio svoje životno poslanje. Zanimljivo je i etimološko tumačenje imena Josip. To je, kako navode mnogi izvori, gotovo u potpunosti hrvatsko ime izvedeno od grčkoga Ioseph odnosno hebrejskog Yosef, što znači Bog je povećao ili namnožio. To je jedno od najopularnijih imena među deset najčešćih muških imena u Hrvatskoj gdje danas oko 20 tisuća osoba nosi Josipovo ime, izvedenicu ili nadimak. Danas svoj imendan slave svi koji se nose i ponose imenom: Joso, Jože, Jozo, Joško, Joša, Pepi, Pepe, Joža, Joza, Joja, Joco, Pepo, Pepa, Joze, Jošan, Joskan, Jose, Jopa, Jole, Jokiša, Jokeša, Jokaš, Jokan, Joko, Joke, Joka, Jojo, Jokica, Joca, Pepur, Jota, Josko, Josa, Jozun, Jolanda, Joleta… Isti sveti Josip slavi se i 1. svibnja kao “Josip Radnik”. Ime  Josip/a, uključujući razne inačice, drugo je najčešće osobno ime na svijetu (poslije imena Ivan/a). Prvi se put spominje u Knjizi Postanka. Koje li radosti obitelji i narodu ako su svi dobri, poslušni, pravedni i vjerni kao sv.Josip-Zaručnik!?

Tijekom obilježavanja proteklih Danả hrvatskoga jezika puno se govorilo o jeziku i po jeziku. Različitim smo poticajimi pozivani promišljati hrvatski jezik, njegovu i našu prošlost, sadašnjost i budućnost. Unatoč svekolikom znanju, hrvatskim pravopisima i normativnim jezičnim priručnicima, skloni smo pogrješkama u govoru i pismu. Evo desetak najčešćih riječi koje svjesno ili nesvjesno pogrešno izgovaramo ili/i pišemo. Kažemo blomba umjesto pravilnog izraza plomba u značenju – limena pločica za pečačenje predmeta i pošiljki ili komadić olova u zubnoj šupljini. Govorimo helihopter umjesto helikopter – zrakoplov koji se održava i kreće kroz zrak pomoću jednog ili više horizontalnih rotora (propelera). Nije isto značenje riječi mladež i madež, treba razlikovati mlade ljude, mladiće i djevojke ili mladež od urođene ili nastale točkice, mrljice ili kvržice na licu ili tijelu, koja se pravilno naziva madež; ako imate problema s očima, trebat će vam specijalist za oči ili oftalmolog, a ne oftamolog (s jednim ispuštenim glasom ili slovom l). Iz latinskoga korijena inicio (u klasičnom izgovoru injikio) dolazi učestali medicinski izraz injekcija, koji mnogi pogrešno izgovaraju inekcija. Pogrešan je izgovor i zapis priloga vjerovatno umjesto pravilnog oblika vjerojatno, a pogreška se može uočiti čak i u školskim udžbenicima… možda na to utječe glagolski oblik vjerovati, osobito ako nije poznat izvorni oblik riječi preuzete iz ruskog jezika (vjerojátnyj); još je učestalija izgovorna grješka jel umjesto veznika jer, primjerice: *griješimo jel ne znamo pravila > griješimo jer ne znamo pravila; nije lijepa ni prihvatljiva riječ buldožder u značenju građevinskog stroja za ravnanje terena koja prema engleskom izvoru pravilno glasi buldožer ili bulldozer. Oni koji ne vjeruju zasigurno sumnjaju u ono što je rečeno ili napisano, a što rade oni koji sumljaju? Riječ sumnja veže se uz glagol mniti i prefiksalnu tvorbu pa tako nastaju brojne izvedenice: sumnjivo, nesumnjivo, sumnjivac, sumnjičav, osumnjičiti, sumnjičavost… Francuski filozof, fizičar i matematičar Rene Decardes je tvrdio: Mislim, dakle postojim. To znači da u sve treba sumnjati jer sa sumnjom počinje mudrost. Nešto je ipak nesumnjivo: danas je svetkovina sv. Josipa u mnogim mjestima, gradovima i župama. Narod od davnina, osobito u Đurđenovcu, slavi čovjeka vjere i poslušnosti, a tamo gdje počinje vjera prestaje sumnja. Ipak, ne može se bilo kome i sve vjerovati. Vjerodostojni su oni ljudi koji govore i čine ono u što osobno vjeruju. Ako su za svoja uvjerenja spremni i život žrtvovati, onda, nakon promišljanja, zaslužuju naše povjerenje, koje nije lakovjernost već vjera koja se temelji na provjerenim vjerodostojnim razlozima. Sumnja čini mišljenje kritičkim, ali sumnjivci su zbunjene i nesigurne osobe, “poput morskih valova, nestalni u svim svojim putovima…”  Ne zaboravimo: samo vjera spašava čovjeka!

Info: Marija Pepelko

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena.Obavezna polja su označena *

Connect with Facebook

*