Početna / Kolumne / Marija Pepelko, prof. / Govorimo (li) hrvatski!? (16. travnja 2014.)

Govorimo (li) hrvatski!? (16. travnja 2014.)

Ozračje dolazećeg Uskrsa prigoda je za nekoliko jezičnih savjeta glede uporabe hrvatskoga jezika u svakodnevnoj komunikaciji s okruženjem, u obitelji, školi ili društvu. Tijekom Velikoga tjedna dobro je osvijestiti dane pred nama – vrijeme kršćanske ozbiljnosti, sabranosti i promišljanja o svetosti vremena i događanja u njemu.
Sutra je Veliki četvrtak – misna posvete ulja na kojoj se blagoslivlja ulje za svetu potvrdu, bolesničko pomazanje i katekumene, spomen na Posljednju večeru, zatim slijedi Veliki petak – dan sjećanja na Isusovu muku i smrt na križu, te Velika subota – dan tišine, do večernjeg Vazmenog bdjenja i obrednog bogatstva u iščekivanju Uskrsa. Uobičajen je za ove dane u mnogim hrvatskim krajevima i naziv Sveto trodnevlje, a nakon Uskrsa ili (kajkavskog) Vazma slijedi Uskrsni ponedjeljak. Rekoh “uskrsni” (kako propisuje i preporuča norma hrvatskoga jezika jer je neutralan) iako se gdjegdje može čuti ili pročitati i pridjev “uskršnji”, koji je prema navodu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje tvorbeno prikladan, ali stilski (izražajno) obilježen. Tako uz izraz Uskrs postoji istoznačnica Vazam (genitiv je Vazma), a kod kajkavaca i Vuzem,leksem koji se može odnositi i na cijelo Sveto trodnevlje, od četvrtka do subote. Uobičajeno je ipak čestitati Uskrs, a to je riječ čije se podrijetlo veže uz glagole uskrsnuti i uskrisiti. Prema nauku Crkve uskrsnuti možemo svi, ali uskrisiti koga može samo Bog. Glagol uskrisiti je prijelazan pa ne može stajati bez objekta jer mu je značenje “oživiti onoga tko je umro”, za razliku od glagola uskrsnuti u značenju  oživjeti ili “ustati iz groba”. Uskrsnuće je djelo Presvetog Trojstva, što izrijekom potvrđuje Poslanica sv. Pavla upućena Rimljanima, ali i svim današnjim vjernicima: »Ako li duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, oživjet će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama« (Rim 8, 11). Dakle, vjera u uskrsnuće temelji se na vjeri u Boga koji nije »Bog mrtvih, nego živih« (Mk 12, 27).

Znatiželjne čitatelje zasigurno zanima otkud potječu i otkad postoje pisanice kao simbolika Uskrsa. Hrvatska blagdanska tradicija neiscrpna je riznica znakova, izričaja i običaja povodom Uskrsa kao najveće kršćanske svetkovine Riječi, Svjetla i Života vječnoga. Različiti izvori daju sljedeći odgovor: glinena su jaja pronađena još u germanskim, avarskim, skandinavskim, praslavenskim grobovima, davno prije dolaska Slavena u ove krajeve i prije kršćanstva. Slavljenje proljeća kao ponovnog rađanja – praznik je iz poganskog vremena. Jaje predstavlja simbol razvitka svijeta, klicu života, simbol novoga, simbol rađanja i simbol vječnoga života. Vjeruje se da ćemo biti zdravi cijele godine ako pojedemo jaje za Uskrs. Jaja su i znakovi prijateljstva, ljubavi, pomirenja, pokazivanje simpatije djevojke i mladića. Bojenje i ukrašavanje jaja stara je tradicija, a osim kao pisanice, ukrašena jaja različito su se nazivala, primjerice: tucanci, varzilana jaja ili šarenice. Riječ pisanica dolazi od staroslavenske riječi „pisati“, što znači i slikati. Tako su pisanice zapravo oslikana ili ispisana jaja. Uskrsne „pisanice“ različito su se ukrašavale tijekom stoljeća. Tako su se na njima nekad mogle pronaći i različite poruke, kao na primjer „Ovo se jaje za radost daje”. Na jajima su se ispisivale i čestitke za zdravlje, sreću, bogat urod, te prigodne vjerske poruke. Uskrs “oslobađa” čovjeka iz smrti, kao što jaje simbolizira rađanje, stvaranje živog iz neživog. Da bismo tu klicu života doista “preuzeli”, jaje treba pojesti – tvrde stariji sugovornici, kao što na Cvjetnu nedjelju vjernici dolaze u crkvu da blagoslove grančice masline kako bismo cijele godine bili snažni i zdravi. U nekim krajevima lijepe naše domovine postoji običaj umivanja na Veliku subotu: u lavor vode stave se ljubičice, grančice ili čak zagrabi iz obične lokvice vode u polju da bi nam lice bilo svježe i lijepo. Umjesto starinskih običaja, pilića, zečeva i jaja neka vam kuća u čistoći duše i veselju blista da radosni dočekate uskrsnuće Krista! Nije Uskrs ni zeko, ni šunka ni jaje, već život vječni koji nam Bog daje; to je molitva i blagoslov od Boga da svatko još više voli bližnjega svoga! – lijepe su pouke i poruke. O uskrsnim čestitkama, o njihovoj grafičkoj i jezičnoj stilizaciji, bit će riječi u sljedećem prilogu, a željno iščekujemo i vašu prigodnicu!

Info: Robert Rigo

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena.Obavezna polja su označena *

Connect with Facebook

*